06. jun, 2026.
Blaženo je hoditi putima Njegovim!
„Blago svakome,
koji se boji Gospoda,
koji hodi putevima Njegovijem!“
(Ps. 127)
Na ovaj put, kao i na svaki put, svako od nas je ponio svoj razlog. Ili, na ovaj put, kao i na svaki put, svakoga od nas su vodili njegovi razlozi. Neko je krenuo iz potrebe da pokaže zahvalnost milosti i svojim naporom kaže „Hvala Majko“. Neko je nošen molitvom, pronosio molbu Presvetoj u desetočasovnom vhodu ka Njenom pojasu. Svi sa nadom i željom da budu dio ovog jedinstvenog događaja.
Putovanje iz Banja Luke za Beograd je organizovala naša Fondacija „Za porodicu“. Prvobitno, da bismo majkama sa troje i više djece, omogućili besplatno putovanje na ovo veliko pokloničko sabranje. Međutim, ubrzo je postalo jasno da bi bilo pogrešno odbiti iskrene i istrajne želje bilo kome ko želi da se pokloni pojasu Presvete. Tako su se među putnicima našli ne samo članovi Fondacije i korisnici Ponosne kartice, već svi oni koji su izrazili iskrenu želju da krenu. Nekima je to bila jedina prilika. Majke, kćerke, supruge, sestre, djeca... Bilo je mjesta za sve.
Po riječima Svetog Vladike Nikolaja Velimirovića, svaka majka sa djetetom je živa ikona Bogorodice. Tako i naš logo prikazuje Presvetu Bogorodicu sa Bogomladencem. Zato nam je bilo posebno važno da ovaj put organizujemo kao dar porodicama. Ne kao turističku ponudu, ne kao uslugu, već kao priliku da zajedno, kao sapričasnici, učestvujemo u nečemu što nas nadilazi.
U Beograd smo stigli u ranim jutarnjim časovima. U 2.50 već smo bili u redu koji se pružao daleko ispred Hrama. Sa svih strana pristizali su ljudi. Porodice sa djecom, monasi i monahinje, stariji koji su se oslanjali jedni na druge, mladi koji su strpljivo čekali. Kolona se kretala sporo, neprimjetno, ali odlučno kao ravničarska rijeka. Sat za satom prolazio je u razgovorima, molitvi, tišini i povremenim susretima sa ljudima koji su pristizali iz različitih krajeva srpskih država i strana, Srbije, Republike Srpske, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Like, Dalmacije, Knina.
Pojas Presvete Bogorodice ima posebno mjesto u pravoslavnom predanju. Za mnoge poklonike susret sa ovom svetinjom predstavlja jedan od najznačajnijih duhovnih događaja u životu. Zato, teško je opisati trenutak kada se nakon dugog čekanja nađete ispred kivota. To je jedan od onih iskustvenih događaja koji se trajno proživljavaju i ne mogu se verbalizovati.
U povratku, svaladani umorom i utiscima, dugo smo ćutali. Ćutanjem smo zaklanjali ono što se ne razglašava. Jer i blago kada se razglasi, razgrabi se. Kako je umor popuštao, zajednički doživljaj susreta sa svetinjom je počeo da se ispoljava kod svih nas. Bujice riječi zahvalnosti i emocija su zapljuskivale i povremeno ispunjavale autobus – i zemlju i nebo, čini mi se. Sve u svemu, jedna lijepa stvar i jedna lijepa slika.
Može biti da je to i najveća vrijednost ovog putovanja.
Fondacija „Za porodicu“ je nastala iz uvjerenja da porodica ne može biti prepuštena društvenim stihijama i da je dobrodetelj najbolji kormilar. Zbog toga smo godinama gradili mrežu koja danas okuplja više od 10.500 porodica i više od 300 privrednika kroz projekat „Prijatelji porodice“. Stvorili smo živu zajednicu solidarnosti a ne samo brojke. Time smo svi lično i kolektivno obogaćeni. Obogaćeni smo i ovim putovanjem kao ljudi i kao Hrišćani. Pokazali smo da dobra djela ne stvaraju veliki budžeti već spremnost da se daruje, da se da za drugoga i da se slijedi zajednička vrijednost.
Zato ovo putovanje nije završeno povratkom kući.
Ono se nastavlja svaki put kada neko preporuči novog privrednika da se priključi mreži „Prijatelji porodice“, kada neko podrži porodicu kojoj je pomoć potrebna, kada neko odluči da se uključi u rad Fondacije ili jednostavno pruži ruku drugom čovjeku. Tako se gradi ono što smo vidjeli i osjetili na ovom putu, zajednica koja nije okupljena oko interesa, već oko vrijednosti koje traju.
